Američki nosač aviona „USS Abraham Linkoln”, stacioniran u Persijskom zalivu pored obale Irana, šalje prijeteću poruku. U međuvremenu, u Izraelu, administracija predsjednika
Donalda Trampa počela je s primjenom njegove verzije dugo očekivanog mirovnog plana za Izraelce i Palestince.
Čini se da SAD udara u ratne bubnjeve, dok istovremeno maše maslinovom grančicom samo nekoliko stotina kilometara dalje.
Događaji u Izraelu i u Persijskom zalivu možda su samo dvije strane medalje. I jedno i drugo ima za cilj da primora strane koje se intenzivno naoružavaju da prihvate stroge zahtjeve Amerike i njenih saveznika, a i jedno i drugo moglo bi da dovede do eskalacije tenzija koje traju decenijama u pravcu novog, a možda i najžešćeg, poglavlja u istoriji regiona.
Dugogodišnji stručnjaci u tom regionu smatraju da nova zbivanja u Persijskom zalivu vode u opasnom smjeru, te da bi eskalacija tenzija između Irana i SAD lako mogla da izmakne kontroli.
Kada se Tramp povukao iz nuklearnog sporazuma 2018. godine, on ga je ocijenio kao „loš posao” i izvršio pritisak na iransku ekonomiju sa nekoliko rundi sankcija. Osmoga maja, tačno godinu dana nakon što je izašao iz sporazuma, Tramp je dodatno pojačao pritisak na Iran, tako što je ukinuo dozvolu na izvoz nafte pojedinim zemljama, koji je trebalo da omoguće preživljavanje Iranu. Osim toga, najavio da će stacionirati „USS Abraham Linkoln” u regionu, koji je petog maja krenuo ka odredištu.
Iran je odgovorio uzvratnim mjerama: najavio je djelimičnu suspenziju obaveza prema nuklearnom sporazumu i najavio da će povećati proizvodnju obogaćenog uranijuma, što je korak koji omogućava proizvodnju nuklearnog oružja.
– Amerika se nadala da će time što je izložila sankcijama skoro 1.000 ljudi, označila elitno krilo iranske vojske Islamsku revolucionarnu gardu kao terorističku organizaciju i ograničila izvoz nafte iz te zemlje natjerati Iran da se vrati za pregovarački sto – kaže
Najsan Rafati, analitičar iz Krizne grupe za Iran.
– Ono što smo na kraju vidjeli bio je iranski odgovor na nuklearnom frontu... a oduvijek postoji opasnost od odgovora na regionalnom frontu – dodaje on.
– Kao da hoće da kažu: „Možete da nas izložite značajnom ekonomskom pritisku, ali i mi konja za trku imamo”.
Nije izvjesno da li je Iran pozvao regionalnu mrežu naoružanih grupa naklonjenih vlastima da djeluje u njegovu korist, ali poslije najave 8. maja, Ujedinjeni Arapski Emirati prijavili su napad radi sabotaže četiri naftna tankera u vodama strateške luke Fudžaira, a Iran je negirao umiješanost. Pobunjenici u Jemenu, koje podržava Iran, izvršili su prvi napad na saudijski naftovod, a „kaćuša” je lansirana u Zelenu zonu Bagdada, gdje se nalazi američka ambasada.
„Strateško strpljenje” Irana donekle ustupa mjesto strateškom nestrpljenju, ocjenjuje Rafati.
Kraja nema na vidiku: iranska vlada upozorila je da je ne treba iskušavati, dok istovremeno uvjerava jasnost da ne očekuje rat. Američki državni sekretar izjavio je da SAD ne žele rat, dok je Tramp istovremeno zaprijetio da bi sukob, ukoliko bi do njega došlo, doveo do „zvaničnog kraja Irana”.
– Čak i ako cilj SAD nije da inicira neku vrstu oružanog sukoba, što više podižete tenzije, to su veći izgledi da pogriješite, da se desi nešto što će vrlo brzo izmaći kontroli – kaže bivši američki sekretar mornarice i bivši ambasador u Saudijskoj Arabiji
Rej Mebus.
– Mislim da smo značajno bliže sukobu nego u vrijeme kad smo dogovorili nuklearni sporazum koji je očigledno funkcionisao. Sada imamo predsjednika koji nas je izvukao odatle i kaže: „Mogu da napravim bolji sporazum”. E, pa, nije. Zapravo je samo pogoršao stvari.
U jeku nepredvidljivih događaja u Persijskom zalivu, Trampov savjetnik i zet
Džared Kušner predstavio je prvi dio dugo očekivanog mirovnog plana za Izraelce i Palestince.
Iako ovi događaji djeluju nepovezano, poruka koju šalju je slična. Otkrivena je samo ekonomska dimenzija tzv. mirovnog plana, ali Kušner je nagovijestio da Palestinci treba da naprave političke ustupke.
Visoki zvaničnik administracije izjavio da će planom biti obuhvaćene četiri glavne komponente: infrastruktura, industrija, osposobljavanje i investiranje u ljude i reforme upravljanja.
Gurnuli u stranu palestinsko rukovodstvo što označava kraj rješenjaPalestinci su već odbacili Kušnerov predlog, čiji je centralni aspekat „radionica” u prestonici Bahrejna kako bi se podstakle investicije u Zapadnu obalu, Gazu i čitav region.
Generalni sekretar Palestinske oslobodilačke organizacije, general
Saeb Erekat, u saopštenju ističe da rješenje sukoba „ne treba da bude usmjereno ka poboljšanju uslova života pod okupacijom, već ostvarivanju punih potencijala Palestine tako što će izraelska okupacija biti okončana”.
Za neke, činjenica da je Trampova administracila gurnula u stranu palestinsko rukovodstvo označava kraj rješenja koje podrazumijeva dvije države za koju se međunarodna zajednica dugo zalagala.
I u jednom, i u drugoj slučaju (Iran i Izrael/Palestina) Tramp kao da pokušava da iznudi velike političke ustupke obećavajući ekonomsko bogatstvo.
– Tramp koristi veoma veliki štap i veoma malu šargarepu – smatra Rafati.